Priručnik "Veb pristupačnost" - Šta je veb pristupačnost

Šta je veb pristupačnost

Da bi se veb sajt mogao nazvati pristupačnim svi korisnici moraju biti u mogućnosti da pristupe svim njegovim dijelovima. To ne znači da svi moraju doživjeti isto korisničko iskustvo, ali znači da ne bi trebalo da postoji niti jedna funkcionalnost ili dio sadržaja koji je nedostupan bilo kome bez obzira na njegovu invalidnost, uređaje i veb čitače koje koristi ili okruženje iz kog pristupa.

Zašto je veb pristupačnost bitna

Većina veb sajtova u našem okruženju ima prepreke koje otežavaju osobama sa invaliditetom da ih koriste, odnosno veći dio sadržaja na internetu može se samo djelimično ili se ne može uopšte koristiti pomoću asistativnih tehnologija kao što su čitači ekrana. Nažalost, to predstavlja veliku prepreku za slijepa lica, pogotovo što se većina informacija danas dobija putem interneta, koji je najbrži i najjednostavniji način za informisanje.

Veb je sve više bitan resurs u mnogim oblastima života: obrazovanju, zaposlenju, trgovini, rekreaciji itd. Od esencijalnog je značaja da veb bude pristupačan da bi se obezbijedio ravnopravan pristup i ravnopravne prilike ljudima sa invaliditetom.

Ako sve više veb sajtova postane pristupačno, osobe sa invaliditetom će moći da koriste i doprinose više vebu. Takođe, na taj način aktivnije će učestvovati u dešavanjima iz svoje okoline i svijeta. Tako će se smanjiti njihova izolovanost i otuđenost iz svakodnevnog života.

Postojeća zakonska regulativa i preporuke

Nastanak veba kao forme informacionih i komunikacionih tehno-logija od glavnog značaja pokreće interesantna pitanja o primjeni postojećih zakona i političkih rješenja na ovaj novi medij i otvaranju mogućnosti svakog pojedinca u društvu, uključujući i ljude sa invaliditetima, da ga koriste.

Danas se pojavljuje sve više zakona koji regulišu ovu oblast, kako međunarodnom tako i u unutrašnjem zakonodavstvu. Akcenat se stavlja na dostupnost informacionih i komunikacionih tehnologija licima sa invaliditetom uključujući internet i veb. Postoje različiti pristupi u rješavanju ovog problema. Na primjer, pojedini daju prednost  uspostavljanju ljudskih i građanskih prava nad informacionim i komunikacionim tehnologijama, drugi opet imaju stav da svaka informaciona i komunikaciona tehnologija koju vlada kupi mora biti dostupna. Postoji i shvatanje da svaka informaciona i komunikaciona tehnologija prodata na tržištu mora biti dostupna. Ovdje su navedena samo neka mišljenja i stavovi, postoji još i niz drugih stavova o ovoj tematici.

Bosna i Hercegovina je jedna u nizu od zemalja koja je potpisala i ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom te se na taj način obavezala da će sprovoditi istu i držati se njenih načela. Tom konvencijom su zagarantovana prava invalida i učinjen je pokušaj da im se značajno olakša i pojednostavi život. U članu 8. tačka 2. stav g. navode se prava invalida na pristupačnost i informacije. Stav glasi: „Promovisanje pri-stupačnosti osobama sa invaliditetom novih informacionih i komunikacijskih tehnologija i sistema, uključujući internet“.

Dakle, u citiranom članu Konvencije jasno je navedeno da invalidi imaju pravo na korištenje tehnoloških dostignuća koja im olakšavaju korišćenje veba.

Takođe, treba neizostavno navesti i Standardna pravila UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom (rezolucija 48/96). Ova pravila nisu pravno obavezujuća, ali moralno jesu. Naveden je dio člana koji se odnosi na predmet manifesta gdje se izričito kaže da države „trebaju razviti strategiju kojom će informacione usluge i dokumentaciju učiniti pristupačnim različitim kategorijama osoba sa invaliditetom. Brajevo pismo, zvučni snimak i druge odgovarajuće tehnologije treba koristiti da bi se osigurala dostupnost pisanih informacija i dokumenta-cije osobama s oštećenjima vida.“

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (čl. 19.) navodi da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Evropska konvencija o ljudskim pravima u članu 10. kaže da svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja.

Konvencija UN za zaštitu i promovisanje prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom uređuje pristupačnost okruženja i mobilnost osobama sa invaliditetom kao i pristupe informacijama i komunikacijama. Odredbe ove konvencije uređuju mjere kojima se u praksi ostvaruju prava na slobodu kretanja i izražavanja osobama sa invaliditetom.

U zemljama u regionu nedovoljno je pažnje posvećeno pitanjima pristupa informacijama za osobe sa invaliditetom.

Spisak adresa postojećih dokumenata u vezi sa zakonskim regulisanjem veb dostupnosti u mnogim zemljama svijeta (uključujući SAD i EU) može se naći na zvaničnoj stranici WAI (Web Accessibility Initiative) inicijative za veb pristupačnost W3C (World Wide Web Consortium) konzorcijuma.